DOMOVINSKI RAT

1991. - 1995.

Domovinski rat: Welcome

UVODNA DOGAĐANJA

Godine 1990. Jugoslavija je bila u stanju raspada. Građani svake od republika na višestranačkim su izborima izabrali svoja politička vodstva. U Srbiji je tada na poticaj Slobodana Miloševića aktivirana velikosrpska politika. Temeljna ideja te politike je da se područja u BiH i Hrvatskoj nastanjena Srbima trebaju pripojiti Srbiji. [1] Karta prikazuje plan stvaranja Velike Srbije.

U kolovozu 1991. godine dogodila se balvan revolucija. Paravojne srpske postrojbe blokirale su prometnice barikadama, najčešće načinjenima od balvana. JNA glumila je tampon word zonu između sukobljenih strana, a zapravo je naoružavala pobunjenike. Kako su glavninu zapovjednog kadra JNA činili Srbi, ona je bila pod izravnim utjecajem vlasti u Beogradu tj. Slobodana Miloševića. [1] U to doba Hrvatska je raspolagala s približno 35 000 komada sportskog streljačkog i lovačkog oružja. S druge strane, agresor je raspolagao zastrašujućim brojem razmjerno kvalitetne ratne tehnike. [3] Slika prikazuje blokiranje prometnica balvanima.

Tijekom 1991. godine oružani incidenti postajali su sve učestaliji. Hrvatska policija nije više mogla pasivno promatrati kršenje hrvatskih zakona te je u ožujku 1991. izbio sukob između hrvatskih i srpskih policajaca u Pakracu, a nekoliko dana poslije (31. 3. - Krvavi Uskrs) srpski su pobunjenici napali hrvatsku policiju kod Plitvica. Tada je pala i prva žrtva: poginuo je hrvatski policajac Josip Jović. U svibnju te iste godine u Zagrebu je utemeljen Zbor narodne garde (ZNG) tj. začetak Hrvatske vojske. [1] Slika prikazuje Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata.

U Hrvatskoj je raspisan referendum koji je održan 19. svibnja 1991. pri čemu se 93% građana izjasilo da podržava stvaranje suverene i samostalne Hrvatske koja nakon završenih pregovora može, a i ne mora, stupiti u konfederalni savez s ostalim, također suverenim, republikama. U skladu s rezultatima referenduma Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. donio odluku o uspostavljanju samostalne i suverene države hrvatske države. Europska je zajednica zatražila od Hrvatske da na tri mjeseca odgodi provođenje odluke o neovisnosti, nadajući se da će se za to vrijeme kriza riješiti pregovorima. [1] Rat u Hrvatskoj još se jače razbuktao pa je Hrvatski sabor 8. listopada 1991. objavio da odluka o neovisnosti i samostalnosti stupa na snagu te se time prekidaju državnopravne veze Republike Hrvatske i SFRJ. [4] Slika prikazuje hrvatskog predsjednika u vrijeme Domovinskog rata, tj. prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.

Domovinski rat: Event

PRVA FAZA RATA

Tijekom ljeta 1991. sukobi su se rasplamsali diljem Hrvatske. Srpski pobunjenici krenuli su osvojiti što veća područja Slavonije, Like, Banije, Korduna i Dalmacije. Dubrovnik je bio pod opsadom JNA i pripadnika teritorijalne obrane iz Crne Gore i istočne Hercegovine. Dubrovačko zaleđe i sam Dubrovnik pretrpjeli su strahovita razaranja. [1] Bio je gađan s mora, iz zraka te s položaja na brdima iznad grada. Razorni napadi na Dubrovnik nastavili su se u studenom i prosincu. Važnu pobjedu HV ostvarila je zaustavivši agresorsko napredovanje kod Stona. Nakon potpisivanja primirja u siječnju 1992., rat je na dubrovačkom području bio slabijeg intenziteta, no novu opasnost, osobito po dolinu Neretve, donio je početak rata u BiH. [2] Slika prikazuje bombardiranje Dubrovnika.

Posebno je tragična bila sudbina Vukovara. Pripadao je istočnoslavonskom bojištu koje je obuhvaćalo i Osijek, Vinkovce i Beli Manastir. Strateško značenje tog područja u Domovinskom ratu određeno je njegovim graničenjem sa Srbijom. [3] Vukovar se od kolovoza do studenog 1991. nalazio pod opsadom snaga JNA, pobunjenih hrvatskih Srba te paravojnih postrojbi pristiglih iz Srbije. Snage JNA i pobunjenih Srba imale su oko trideset tisuća vojnika, a branitelja je bilo samo dvije tisuće. Zapovjednik hrvatske obrane bio je Mile Dedaković Jastreb, a važne uloge u obrani imali su i Branko Borković i Blago Zadro. Nakon višemjesečne opsade, grad je 18. studenog 1991. pao u ruke neprijatelju. Pripadnici JNA i srpskih paravojnih snaga izvršili su masovno smaknuće civila te su ih pokopali u masovnoj grobnici na Ovčari. [1] "Izboli su me bajonetama po nogama da ne bi pobjegao, prebili tako da su mi slomili vilicu, nekoliko rebara, pucali su mi u nogu... Ne znam što me spasilo. Odveli su me iza tih hangara, tamo su bile drvene palete. Na njima je bio, bukvalno raspet, jedan branitelj. On je bio potpuno pretučen i krvav. Oni su se samo smijali. Tko zna kakve su još stvari radili ako za takve stvari samo ja znam." - Srećko Bačun, snimatelj HRT-a. [4] Slika prikazuje razrušene ulice Vukovara.

I mjesta udaljena od prve crte bojišnice pretrpjela su napade i razaranja. Pojedini su objekti građani iz zrakoplova ili s brodova Jugoslavenske ratne mornarice. [1] Zrakoplovne snage raketirale su Banske dvore, tadašnju rezidenciju hrvatskog predsjednika, 7. listopada 1991. godine. Raketiranje je naredio general JNA Ljubomir Bajić. [5] U svakom je većem gradu još postojala vojarna JNA. Te su vojarne do kraja jeseni 1991. ispražnjene. Treba imati na umu da je JNA bila sastavljena od vojnika iz svih dijelova bivše Jugoslavije, ali je u to vrijeme već bio naglašen proces njezine srbizacije. Nesrpski časnici ubrzo su napuštali JNA. Pilot Rudolf Perešin pobjegao je iz JNA u zrakoplovu i spustio se u Austriju, a u kasnijoj fazi rata letio je u sastavu Hrvatskog zrakoplovstva. [1] Slika prikazuje razrušene banske dvore nakon raketiranja.

Domovinski rat: Event

UNPROFOR

Europska je zajednica (danas Europska unija) od početka sukoba posredovala u pregovorima i nastojala postići prekid rata. Hrvatska je 22. svibnja 1991. primljena u članstvo Ujedinjenih naroda, a potkraj 1991. u sukob su se uključili i Ujedinjeni narodi s nešto više uspjeha nego Europska zajednica. Izaslanik Ujedinjenih naroda posredovao je pri potpisivanju primirja 2. siječnja 1992. Bilo je to prvo primirje koje se koliko-toliko poštovalo. UN-ove snage, nazvane UNPROFOR (Zaštitne snage Ujedinjenih naroda), stigle su u Hrvatsku nekoliko mjeseci kasnije. Time je trećina hrvatskog teritorija koji je bio pod srpskom okupacijom stavljena pod zaštitu UNPROFOR-a koji je imao zadaću razoružati srpske snage, omogućiti povratak prognanicima, dok je Hrvatska trebala jamčiti zaštitu manjinskih prava Srbima. Zadaće UNPROFOR-a uglavnom su ostale neispunjene u sljedeće četiri godine. [1] Slika prikazuje znak UNPROFOR-a.

Domovinski rat: Homepage_about

GODINE "PRIMIRJA"

Od 1992. do 1995. trajalo je primirje temeljeno na Vanceovu planu. UNPROFOR nije razoružao snage pobunjenih Srba pa su oružani incidenti bili vrlo česti. Kršenja ljudskih prava bilo je i na područjima koje je kontrolirala hrvatska vlast. S obzirom na to da se JNA raspadala, stanovi bivših časnika nasilno su otimani. Mnogi su srbi otpuštani s posla bez opravdanog razloga, a nakima je bespravno oduzeta imovina. Premda je riječ o manjem broju incidenata, posebno ako ih usporedimo s događajima na područjima pod srpskom okupacijom, hrvatska su tijela vlasti ipak popustila reagirati. [1]

Tijekom rata je Hrvatska demokratska zajednica zadržala vlast u Hrvatskoj. U kolovozu 1991. stvorena je Vlada demokratskog jedinstva. Predsjednik joj je bio Franjo Gregurić koji je bio član HDZ-a, ali u članovima Vlade bili su predstavnici svih parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj. Početkom 1992. održani su parlamentarni izvori na kojia je pobijedio HDZ. Na predsjedničkim izborima pobijedio je Franjo Tuđman. 1994. došlo je do raskola u HDZ-u. Naime, Stipe Mesić je sa skupinom istomišljenika istupio iz HDZ-a zbog Tuđmanove osvajačke politike u Bosni i Hercegovini. [1]

Vanceovo "primirje" donijelo je samo djelomično olakšanje. Teritorij pod srpskom okupacijom prostirao se diljem Hrvatske te je otežavao prometno povezivanje. Ključna točka bio je Maslenički most, poveznica između sjeverne i južne Hrvatske, koji je bio pod srpskom okupacijom. Oslobođen je u siječnju 1993. tijekom operacije Maslenica kada je oslobođeno i Masleničko ždrilo, Novigrad i zaleđe Zadra. u rujnu 1993. oslobođeno je područje Medaka i okolice u blizini Gospića operacijom Medački džep. [1]

Domovinski rat: News

KRAJ RATA

1995. godine predstavnici međunarodne zajednice predložili su plan sporazuma "Z4". Sporazum je predviđao visok stupanj samostalnosti Republike srpske krajine, no srpski su ga predstavnici odbacili.
U svibnju 1995. Hrvatska je vojno-političkom operacijom Bljesak oslobodila područje zapadne Slavonije. Operacija je bila brza i učinkovita. Republika srpska krajina našla se na rubu propasti. [1] Slika prikazuje hrvatske vojnike nakon operacije Bljesak.

Preostali dio hrvatskog teritorija, osim istočne Slavonije, oslobođen je u kolovozu 1995. tijekom vojno-političke operacije Oluja. Iako se provodila na mnogo većem prostoru, bila je, kao i Bljesak, završena u samo nekoliko dana pobjedom hrvatske vojske. Oslobođeno je 20% ukupne površine Hrvatske. Oluja je imala iznimno pozitivan psihološki učinak na građane Hrvatske. Omogučila je povratak prognanika, gospodarski oporavak i prometno povezivanje Hrvatske. Dan oslobođenja Knina, 5. kolovoza, danas se slavi kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. [1] Slika prikazuje hrvatsku vojsku i predjsednika Tuđmana na dan oslobođenja Knina na kninskoj tvrđavi.

Nakon brzo i uspješno provedenih akcija Oluja i Bljesak bilo je jasno da će hrvatske vlasti, ako bude potrebno, na sličan način pokušati osloboditi područje istočne Slavonije i Baranje. Srpsko je vodstvo pristalo na pregovore. Potpisan je Temeljni sporazum za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem u studenom 1995. godine. Smirivanju stanja pridonio je Zakon o oprostu prihvaćen u svibnju 1996. kao i sporazum normalizaciji odnosa između Hrvatske i SRJ, potpisan u Beogradu u kolovozu 1996. kojim su se dvije države međusobno priznale u postojećim granicama. [1] Slika prikazuje odlazak srpskog stanovništva s područja koje su oslobodile hrvatske snage.

Domovinski rat: Event

U Domovinskom ratu poginulo je približno 16000 hrvatskih vojnika i civila, oko 6000 pripadnika Srpske vojske Krajine i civila. Materijalna šteta počinjena tijekom Domovinskog rata procijenjuje se na 27 milijardi američkih dolara. [1] Slika prikazuje memorijalno groblje u Vukovaru.